Kompleksan obrazovni sistem u koji bi koncept MIP-a trebao biti inkorporiran ustvari predstavlja najmanje dva podijeljena sistema, različita po prirodi: jedan centraliziran (u RS-u, gdje ovlasti nad obrazovanjem leže u jednom ministarstvu); i drugi decentraliziran sistem (u FBiH, gdje 10 kantonalnih ministarstava obrazovanja zajedno s Federalnim ministarstvom obrazovanja kao koordinacijskim tijelom imaju ovlasti nad obrazovanjem). Ovaj sistem često je disfunkcionalan i bori se s različitim pristupima (USAID 2017). Ovakav pristup upravljanju oblasti obrazovanja omogućava KS-u da neovisno razvije vlastite strategije, u nemogućnosti da se okviri i strategije postave na višim nivoima vlasti.
Ovo je najočitije u nedostatku strateških dokumenata koji su, kada postoje, neusklađeni u pogledu vremena realizacije kroz različite nivoe vlasti, kao što je slučaj u razvoju i primjeni obrazovnih strategija. Dalje, postojeći dokumenti ne spominju MIP kao takav – skup vještina i kompetencija koje razvijaju učenici. Ipak, razvoj ovih vještina nije u potpunosti zanemaren. Naprimjer, u Strategiji razvoja obrazovanja Republike Srpske za period 2016–2022. naglašena je potreba za promjenom pristupa predavanja u učionici, i to pomjeranjem fokusa s „nastavnika“ na „učenike“, te se implicitno referira na kompetencije MIP-a kao što su traženje i pristupanje informacijama, procjenjivanje izvora informacija i kritičko razmišljanje (Ministarstvo obrazovanja RS 2016).
Na sličan način, u dokumentu „Strateški pravci razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini s planom implementiranja 2008–2015. godine“ naglašava se potreba za modernizacijom obrazovnog procesa kao cjeline kako bi ga se učinilo prijemčivim za potrebe djece, kako ove današnje tako i one u budućnosti. Modernizacija i razvoj predavanja i učenja na svim nivoima obrazovnog sistema, kako je naglašeno u Strateškim pravcima razvoja, zahtijevaju intervencije u sadržajima kako bi se napustio faktografski pristup i krenulo ka razvoju kritičkog razmišljanja i vještina rješavanja problema te primjene stečenog znanja u stvarnom životu. Dodatno, ovim dokumentom poziva se na korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT) u obrazovanju, konstantnu edukaciju nastavnog osoblja i cjeloživotno učenje. Svi ovi koncepti povezani su s kompetencijama i ciljevima MIP-a. Ipak, bitno je napomenuti da, iako je rok važenja ovog dokumenta istekao, novi dokument nije usvojen.
U pogledu strateških dokumenata kojima se uređuje visoko obrazovanje, određeni progres može se uočiti u procesu sinhronizacije strateških dokumenata sa standardima EU.[1] Iako se u ovim dokumentima MIP ne spominje eksplicitno, oni su još uvijek važni jer označavaju smjer budućeg razvoja obrazovnog sektora u skladu sa standardima EU. Ovo neizbježno uključuje razvoj vještina i kompetencija medijske i informacijske pismenosti (znanje, vještine i stavovi). Također, oba ova dokumenta u uvodnim sekcijama referiraju se na potrebu upućivanja na izazove današnjeg digitalnog doba.
[1] Naprimjer, BiH je usvojila dokument Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja u BiH za period 2016–2026. Pored visokog obrazovanja, postoji i dokument Akcioni plan za izradu i provedbu kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini za period 2014–2020.