Unatoč razvoju novih tehnologija i rastućoj ulozi medija u društvu, ne postoji adekvatna javna diskusija o pitanjima povezanim s medijskom i informacijskom pismenošću. Čak i onda kada postoje rasprave i inicijative, one ne uključuju mnoge aktere kao što su predstavnici odgovarajućih ministarstava, regulatornih tijela, industrije, akademske zajednice i nevladinog sektora (MEASURE BiH 2017).
Razvoj vještina i kompetencija MIP-a u nastavnim planovima i programima formalnog obrazovanja odražava nedostatak okvira obrazovnih politika. Jedva je prisutan u nastavnim planovima i programima osnovnih škola, i to kroz predmet za maternji jezik u dijelu koji se zove „medijska kultura“, kao i u određenom obimu u gradivu koje se uči u sklopu informatike (Vučetić 2017, 2-3). Broj nastavnih jedinica posvećenih razvoju kompetencija MIP-a u srednjim školama još je manji nego u osnovnim školama. U najboljem slučaju, broj časova na kojima se izučava medijska kultura u osnovnim školama ne prelazi šest do osam u toku školske godine, dok je u nekim slučajevima u srednjim školama izučavanje ove oblasti svedeno na dva časa tokom četverogodišnjeg obrazovanja (vidi: Vajzović et al. 2018, 14; Vučetić 2020, 9).
Analiza nastavnih planova i programa pokazuje da je većina planiranih tema koje se odnose na medije u zajedničkom jezgru nastavnih planova i programa za osnovne škole u FBiH dio predmeta Bosanski/Hrvatski/Srpski jezik. U sklopu ovog predmeta predviđena je diskusija o medijima u dijelu u kojem se izučava medijska kultura. Ona uključuje pozorište i film u nižim razredima, te kritičko promišljanje o filmu, radijskim i TV-emisijama i reportažama u višim razredima. Nastavne jedinice o internetu uključene su u predmet Informatika. Pored ovoga, u srednjim školama se u sklopu predmeta Demokracija i ljudska prava govori o slobodi izražavanja i ulozi medija u demokratskim društvima, i to po dva časa za svaku od ovih tema (Tajić 2013).
U pogledu sadržaja koji se predaju u osnovnim školama, podučavanje medijskoj kulturi ograničeno je na diskusiju o filmu, pozorištu, TV emisijama (ograničeno) i književnosti. Fokus je stavljen na razumijevanje jezika kojim se svaki od ovih medija koriste. Drugi važni aspekti razvoja vještina medijske pismenosti, poput pristupa različitim medijskim sadržajima, kritički pristup ovim sadržajima, kao i razvoj i proizvodnja medijskih sadržaja u potpunosti su zanemareni. Internet, društvene mreže, kao i informacijsko-komunikacijske tehnologije općenito jedva da su spomenuti unutar predmeta (Tajić 2013).
Najviše napretka u pogledu podučavanja MIP-u zabilježeno je u sistemu visokog obrazovanja. Prema Izvještaju USAID-ovog Programa podrške nezavisnim medijima u BiH, koji je imao i komponentu unapređenja medijske pismenosti u BiH, tokom 2011. godine nije postojao javni univerzitet u BiH na kojem je postojao studijski program o medijskoj pismenosti. Za razliku od tog vremena, danas se medijska pismenost izučava na četiri javna univerziteta, bilo kao redovni ili izborni predmet, i to uglavnom u sklopu studija komunikologije. Tako Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Univerzitet u Tuzli i Univerzitet u Banjoj Luci imaju medijsku pismenost kao redovni predmet na dodiplomskim studijama, dok Univerzitet u Sarajevu ovaj predmet nudi kao izborni na postdiplomskim studijama.
Pored nedovoljnog broja časova posvećenih razvoju vještina MIP-a u nastavnim planovima i programima, postoji i drugi važan problem koji opterećuje kvalitet provođenja obrazovanja u oblasti MIP-a. Radi se o neadekvatnim nastavničkim vještinama predavača u oblasti edukacije MIP-a, kao i o nedostatku sistematske poduke za ove predavače. Ako uopće i postoje, ovakve obuke za predavače uglavnom su izvođene uz podršku različitih donatora i vezale su se za određene projekte (Vučetić 2020). Nasuprot tome, podrška obrazovnih institucija koje su nadležne za obučavanje nastavnika je izostala. Gotovo kao pravilo, vansistemski, ovu edukaciju vodile su različite organizacije civilnog društva, i to putem predavača konsultanata, što je opet izvedeno izvan sistema formalnog obrazovanja (Pozicijska studija: Hibridni model). Treba napomenuti da je sistem stručnog usavršavanja u rukama obrazovnih autoriteta KS-a i ova strategija treba da bude povod za radikalnu transformaciju ovakvih procesa nužnih za unapređenje kvaliteta obrazovanja na svim nivoima.
Unatoč prilično obeshrabrujućem okruženju za korištenje IKT-a, kao i za podučavanje vještinama MIP-a u bosanskohercegovačkim učionicama, u proteklom periodu postoji i nekoliko primjera koji pokazuju da se dešavaju promjene. Tako npr. Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu akademskim, naučnoistraživačkim i pedagoškim pristupom razvija strateški okvir uključivanja MIP-a u formalno i neformalno obrazovanje, zasnovano na principima izvodljivosti i održivosti. Kroz aktivnosti razvijeni su ljudski kapaciteti, metode, materijali, mreža ključnih aktera i stručnog kadra te strateški koncept za sistemsko rješenje izazova digitalne transformacije društva putem MIP-a.[1] Pored rada na razvoju strateških dokumenata, ovom inicijativom proveden je i značajan broj obuka i radionica za odgojno-obrazovne radnike i novinare, kao i pilotiranje MIP podučavanja u izabranim osnovnim školama. Pored toga, podučavanje o MIP-u dio je studijskog programa na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu kao zaseban predmet.
Kanton Sarajevo se ovom strategijom obavezuje da u granicama svojih mogućnosti, kontinuirano, svojim kapacitetima i u saradnji s drugim relevantnim akterima, intenzivno radi na uvođenju obrazovanja o MIP-u kako bi generacije učenika koje trenutno prolaze kroz obrazovni proces dobile kompetencije MIP-a potrebne za uspješno življenje u današnjem digitalnom dobu. Strategija prepoznaje značaj potrebe reforme obrazovanja i uzimanja u obzir istraživanja PISA i TIMMS koja upućuju na strukturalne, sadržajne i suštinske nedostatke obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Strategija prepoznaje potrebu razvoja, usvajanja i adekvatne primjene predmetnih kurikuluma, koji su svakako u skladu s konceptom MIP-a.
[1] Više informacija o aktivnostima nalazi se na web prezentaciji Instituta za društvena istraživanja, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu (Institut za društvena istraživanja 2021).