Vještine korištenja, stvaranja i procjena online informacija i znanja, bez razumijevanja načina na koji digitalno okruženje uvjetuje i reorganizira društveni ekosistem (posebice kako strukturalne karakteristike digitalizacije i platformizacije svojim tehničkim kodom impliciraju epistemičku krizu, osnažuju ideološki ekstremizam, ugrožavaju privatnost, uspostavljaju korporativni nadzor, fragmentiraju i polariziraju javni diskurs, općenito, podrivaju demokraciju) ne uspijevaju uspostaviti kritički dijalog sa oblikom pismenosti 21. stoljeća.
Informacijska i medijska pismenost obično pojednostavljeno shvaćena kao “digitalna kompetencija” informacijske stručnjake nerjetko drži podalje od interdisciplinarnih, transdisciplinarnih, multidisciplinarnih, te antidisciplinarnih metodologija tzv. postdigitalnosti [2] koja “opisuje pristup digitalnim medijima koji više ne traže tehničku inovaciju ili napredak, već digitalizaciju smatra nečim što se već dogodilo i što je moguće dalje rekonfigurirati” (Cramer, 2013).
Kako ističe Jandrić (2018) postdigitalni izazov je teško definirati [3] jer opisuje odnose čovjeka i tehnologije koje doživljavamo ovdje i sada uz rast svijesti o “kompleksnim i nejasnim odnosima između fizike i biologije, starih i novih medija, humanizma i posthumanizma, kapitalizma temeljenog za znanju i kapitalizma temeljenog na biotehnologiji. Postdigitalnost je jedan od najvećih izazova današnjice u znanosti, umjetnosti, odgoju, obrazovanju, i nizu povezanih ljudskih djelatnosti.” (Ibidem.). U tom svjetlu, proučavanjem na koji način se u kontekstu informacijske i medijske pismenosti uključuju, istražuju i povezuju aspekti otvorene znanosti, društvene psihologije, kulturalnih studija, kritičke pedagogije, političke ekonomije znanja, algoritamske demokatije i umjetnosti, na koncu, postdigitalne znanosti i obrazovanja etc., mogli bismo shvatiti kao akademsku i profesionalnu odgovornost prepoznavanja tranzicija i transformacija bibliotekarstva i informacijskih studija koje se nadilaženjem funkcionalnih aspektata tzv. digitalne pismenosti (pragmatični pristup koji zanemaruje internet kao ideološki instrument post-demokracije) suočavaju sa izazovima budućnosti.
Stoga objavljivanje posebnog tematskog broja Vjesnika bibliotekara Hrvatske, ima za cilj mapirati regionalne perspektive istraživanja u domenu kritičke digitalne pismenosti u kontekstu demokratizacijskih potencijala i strukturalnih ograničenja interneta (Polizzi, 2020), sa posebnim naglaskom na narastajuću zamagljenost demarkacionih linija izmedju tehnologije, medija i znanosti. Izazovi postdigitalnog stanja kojima se opisuju “ljudski odnosi sa tehnologijama sa kojima dijelimo individualna i kolektivna iskustva, u momentu ovdje i sada. To pokazuje našu rastuću svjesnost o zamagljenim i zamršenim odnosima između fizike i biologije, starih i novih medija, humanizma i posthumanizma, kapitalizma znanja i bio-informacijskog kapitalizma” (Jandric et al, 2018) tako u domenu kritičke medijske i informacijske pismenosti postaju smjernice za otkrivanje različitih pristupa konceptualiziranja, razumijevanja i mapiranja “kraja digitalnog početka” kao liminalne odrednice pitanja učenja i podučavanja.
Nakon konferencije “Informacijska i medijska pismenost: pitanje (obrazovanja) demokratije” koja će biti održana na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 30.11.2021. (hibridni, online format) sa pozvanim predavačima i učesnicima će se održati i sastanak kako bi se diskutiralo o pozivu da svoje pisane radove objave u specijalnom broju “Vjesnika bibliotekara Hrvatske” kako bi u njemu prikupili recentna istraživačka iskustva i nalaze u domenu teorije i prakse informacijske/medijske pismenosti u regionu te se na taj način stimulirale buduće inicijative akademske i stručne perspektive razvoja politike razvoja demokratskog diskursa između, sa jedne strane, maksimiziranja prilika i minimiziranja rizika inherentnih digitalnim medijima i kulturi interneta (Carlsson 2019, str. 16).
Organizator konferencije je Institut za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta uSarajevu koji posljednjih godina, kroz akademski, naučnoistraživački i zagovarački pristup razvija strateški okvir uključivanja medijske i informacijske pismenosti u formalno i neformalno obrazovanje, zasnovano na principima izvodljivosti i održivosti. Kroz aktivnosti su razvijeni ljudski kapaciteti, metode, materijali, mreža ključnih aktera i stručnog kadra, te strateški koncept za sistemsko rješenje izazova digitalne transformacije društva.
*Ova aktivnost organizovana je uz podršku UNESCO/EU kroz projekat „Jačanje povjerenja u medije u Jugoistočnoj Evropi i Turskoj – Faza 2“.
Kraj-digitalnog-pocetka_booklet
Galerija »